NISAM UVIJEK ŠAJNI

Nisam ja uvijek nasmijana i šajni, kako moje društvene mreže kažu. Ooo itekako nisam. Ipak, svaka fotografija je iskrena i zaista pokazuje trenutke mojih radosti, mojih uzbuđenja i mojih razloga da volim svoj život. I takvi momenti su oni ključni, oni koji me hrabre i podržavaju kada dođu manje lijepi ili vrlo teški dani. I možda je još važnije to da su ti lijepi trenuci velika većina mog života, samo zato jer sam radila na tome da tako bude i vjerovala da može tako da bude. 

I evo, baš u ovom uhvaćenom trenutku u meni su i velika tuga što znam da me kući više ne čeka štene, i uzbuđenje i trema što ću poslije 9 mjeseci ponovo vidjeti roditelje, briga što nisam još pronašla prostor za moj hub u Beču, strah da li zbog svoje velike samostalnosti uopšte umijem da budem dobar partner jer me često nema i stalno sam negdje, nelagoda što moje salce sada transparentno šetka pred ljudima ogoljeno, nervoza da li ću uspjeti sve da organizujem prije odlaska na jednomjesečni put i još mnogo, mnogo toga.

A kojim sam emocijama odlučila da dam prednost? Osjećaju beskrajne radosti što se sada i ovdje nalazim u sred zaliva sa mojim dragim ljudima i zahvalnost što uživam u ovakvom srcu prirode, čistog vazduha i savršenog mora.
Eto, u masi svega baš ta osjećanja su pobijedila i, dok god se ja pitam, a pitam se, tako će zauvijek i biti.