POČETAK KRAJA
Ovih dana sam puna pomiješanih emocija, onih koje se skupe kada dođe tuga zbog krajeva i radost zbog novih početaka, pa čas te voza jedna krajnost, a čas druga. U jednom trenutku sam uzbuđena zbog toga što se dešava ostvarenje mojih velikih ciljeva, u narednom pakujem u kofere cijeli život i odlazim iz mjesta koje sam zvala dom, i onda na scenu stupe neke tugaljive pjesme i potreba da se noću malovozam po Beogradu.
Puna sam opraštanja, puna dobrodošlica i u takvom nekom ambijentu jedan sastanak me dovode u kafić u Gandijevoj, tačno prekoputa zgrade u kojoj je moja beogradska priča prije 5 godina počela. U toj zgradi sam proživjela najveće strahove novih početaka, snalaženja, uspona i padova, sumnji i zamalo odustajanja. Da je neko tadašnjoj uplašenoj, zbunjenoj, nesigurnoj i nesnađenoj klinki rekao koja i kakva Martina će za 5 godina prošetati ovom ulicom, ona bi sigurno pala u trans od nevjerice i olakšanja.
I eto, “slučajno” mi je došao lijep podsjetnik da je prošli ovakav početak ispao i više nego odlično, pa je možda pravi trenutak da emocije prevagnu na stranu radovanja i da u tom maniru i napustim ovaj grad.
U to ime: Beograde, hvala ti za sve ljude, iskustva, prilike, izazove, avanture, znanja, lijepe trenutke, one manje lijepe a pune novih mudrosti i iznad svega ti hvala što si postao moj grad, kako pravom domu i dolikuje.
Puna sam opraštanja, puna dobrodošlica i u takvom nekom ambijentu jedan sastanak me dovode u kafić u Gandijevoj, tačno prekoputa zgrade u kojoj je moja beogradska priča prije 5 godina počela. U toj zgradi sam proživjela najveće strahove novih početaka, snalaženja, uspona i padova, sumnji i zamalo odustajanja. Da je neko tadašnjoj uplašenoj, zbunjenoj, nesigurnoj i nesnađenoj klinki rekao koja i kakva Martina će za 5 godina prošetati ovom ulicom, ona bi sigurno pala u trans od nevjerice i olakšanja.
I eto, “slučajno” mi je došao lijep podsjetnik da je prošli ovakav početak ispao i više nego odlično, pa je možda pravi trenutak da emocije prevagnu na stranu radovanja i da u tom maniru i napustim ovaj grad.
U to ime: Beograde, hvala ti za sve ljude, iskustva, prilike, izazove, avanture, znanja, lijepe trenutke, one manje lijepe a pune novih mudrosti i iznad svega ti hvala što si postao moj grad, kako pravom domu i dolikuje.
Comments
Post a Comment