SAT KOJI POKAZUJE SREĆU

Trebao meni sat i prije nekih 7-8 mjeseci krenem ja u potragu za idealnim. Gledaj po internetu, radnjama, Gucci, Michael Kors, Armani, Cavalli, pa diži budžet i za duplo, ajde kao ne kupujem sat svaki dan, mogu se malo pružiti, i oduži se meni ta potraga. Mjesec-dva, nikako do idealnog sata, a gledam, pričam sa ljudima, probavam tuđe satove i sve nešto ne ide. U nekom trenutku shvatim da mi se smučilo i traganje, i probavanje i gledanje, te odustanem od dalje potrage i odlučim da živim dalje bez sata kao i do sada.
Ne prođe dugo, dolazio mi brat sa djevojkom u goste, skitali malo po Beogradu i u jednom od onih podzemnih prolaza naiđem pored neke radnjice satova i ugledam ga: onaj pravi, jednostavan, boja bronze, i elegantan i neupadljiv baš kako sam zamislila. Uđem u radnju, zatražim da mi ga pokažu, stavim ga na ruku i shvatim da je to TO. Pogledam brend - nikad čula, upitam za cijenu - ispadne neka neočekivano jeftina, al’ reko sviđa mi se, ima kazaljke, pokazuje vrijeme, ne mogu mnogo omašiti. Čovjek odmah napiše garanciju, smanji na veličinu mog zgloba, kaže mi usput da je radnja porodična, da paze svakog kupca i da mu se za sve obratim.
Dok je stavljao sat na moju ruku, sada podešen na idealnu veličinu, izgovorio je sljedeće: “Želim da ti se sa ovim satom dešavaju samo najlepše stvari u životu! Eto, od srca ti to želim!”. I tada sam znala - vrijedilo je i tražiti i čekati, vrijedilo je odustati od svih svjetskih poznatih brendova i velikih radnji.
Vrijedilo je, jer kada god pogledam u svoj sat, osim što saznam koliko je sati, sjetim se i da je tu da mi donese samo najljepše stvari u životu, a taj osjećaj, baš kao i sve prave stvari, nema cijenu.