KADA KRENEŠ JEDNOM...

Kada kreneš jednom tim svojim putem, putem kojim se rjeđe ide, naoružaj se vjerom i odlučnošću, jer je sa tom artiljerijom svaki put prohodan i lakši, svaka prepreka premostiva, a svaki dan nova prilika.
Kada kreneš tim svojim putem, kada se jednom usudiš, ponesi sve svoje najljepše boje, sve one trenutke kada si iz teških situacija izlazio kao pobjednik, kada si za nemoguće stvari nalazio moguća rješenja. I drži blizu sebe, te trenutke, imaj ih u džepu, na noćnom stočiću, u ladicama i torbicama, jer uvijek neki zatreba da u tmurnim danima srce ugrije.
Kada pođeš tim svojim putem, putem o kojem ti duša oduvijek sanja, u kofere spakuj sve svoje najljepše snove i samo njih ponesi. Stare strahove, pitanja i nesigurnosti ostavi, neka ih na tavanu sa ostalim uspomenama, jer tamo im je sada mjesto.
Kada kreneš tim svojim putem, putem kojim idu najhrabriji, ne spuštaj glavu ni trenutka, već samo gledaj u zvijezde, neka te one vode. I čak i kada boli, kada nemaš tlo pod nogama, kada moraš da se oslanjaš na sve ljude oko sebe, kada misliš da ne može i neće, drži pogled ka nebu, ono je tu da te čuva, da ti obeća mir.
Kada pođeš jednom tim svojim putem, putem kojim koračaju rijetki, u srcu ponesi ponos, jer ma koliko sve bilo zbunjujuće i izazovno, sjeti se da si ti graditelj tog puta, da on bez tebe ni ne postoji na mapama čovječanstva.
Kada pođeš jednom tim svojim putem, znaj da nikada više nećeš biti isti i da te negdje, baš na tom putu, čeka onaj pravi ti. I jednom kada se sretneš i kada sebe upoznaš, biće to najljepši dan tvog života. I eto to, baš taj trenutak, označiće početak onog laganog, smirenog i poletnog, koračanja do vječnosti. Gdje ti je i mjesto.
Zato pođi.