NISI GAZDA VAZDA

Otvoriti firmu i nije neka mudrost, ovako logistički gledano. Par papira, nešto novca i par redova i šaltera. Ipak, emocionalno gledano, veliki je to iskorak iz čuvene zone komfora i veliki pomak ka nekim važnim životnim ciljevima.
Kada se usudimo “biti privatnik u ovim vremenima” osjetimo se onako istinski hrabrima i važnima. Ono, stvarno smo se usudili, stvarno napravili istorijski potez ovako životno gledano, stvarno smo uspjeli ono čuveno “sam svoj gazda”.
E u tom ponosu i posebnosti vješto se krije jedna velika klopka, a to je da mi zapravo nismo stalno i u svemu gazda. Da, jesmo sposobni i pametni ako smo stigli do toga da postanemo preduzetnik, ali to ne znači da baš o svemu u poslovanju znamo baš sve. Vrlo često, s obzirom da se nalazimo na tako važnoj i posebnoj poziciji koja nosi mnogo odgovornosti, pomislimo da stvarno sve sami moramo znati. Jer ono, kakav sam ja to vlasnik firme ako nešto ne znam o nekom procesu u mojoj rođenoj firmi?!
Evo jedne možda previše dobro čuvane tajne - ne, ne moramo sve znati. I zapravo je normalno i prirodno da mnogo toga ne znamo. Da nismo gazda baš u svemu. Pa prvi put to radimo, kako da znamo baš sve o marketingu, finansijama, organizaciji pozicija ili nečemu sličnom?
Što prije osvijestimo da to što smo preduzetnik ne znači da smo gotov proizvod, to ćemo prije i mi i naša firma napredovati.
Zaista, ali zaista je važno pitati, čitati, konsultovati se, tragati, isprobavati, puzati, hodati, ma bilo šta raditi samo ne sjediti u svom neznanju u strahu da će nam pasti kruna sa glave ako potražimo pomoć. Jer što duže čekamo, to je veća vjerovatnoća da nam se kruna pretvori u kapu za dvorske lude, a nama ne bude ni malo smiješno.