SUŠTINA VS FORMA

Zid iza mene na ovoj slici je bijele boje. Dan prije nastanka fotografije bio je neke mrljave sive boje, a krajnji cilj je da bude zelen.
Ipak, iako nije bio zelen kako je plan, u toj prostoriji je održan modul uz muljavi sivi zid, a dan poslije radionica uz zbrkano bijeli zid.
Da vas ne lažem, malo je falilo da tako ne bude.
Sedmicama smo čekali papir od austrijske administracije poslije kog možemo ući u svoj prostor, a kako je čekanje bilo neplanirano dugo, to nam je poremetilo sve planove za pripreme prostora. Na sve to, treninzi i radionice su već bili fiksirani i zakazani.
Bližio se dan treninga, mi već nervozni i očajni jer nikako da dobijemo taj j**eni papir i sve se nekako činilo kao nepremostiva planina koja zaklanja sunce.
Tri dana prije modula dobijamo papir, dobijamo ključ i ulazimo u prostor, pokrećemo akciju spremanja, sklapanja namještaja, sklanjanja starog i još hiljadu čuda. Ja navaljujem da moramo da krečimo, da ne mogu ljude dovesti u prostoriju gdje je takav grozan zid, ali uprkos mojim navaljivanjima postaje očigledno da fizički ne stižemo.
Moji formalno rečeno klijenti (suštinski: moji dragi ljudi) našli su se tu da pomažu u pripremama i, primjetivši da sam u stresu oko tog krečenja i zida, posjeli su me ispred sebe i rekli: “Martina, ali nama to stvarno nije uopšte važno! Mi smo srećni da ste napokon ušli u svoj prostor, što ćemo sada imati svi svoje mjesto, a to što nije sve još uvijek perfektno, nas stvarno ne dotiče. Mi smo srećni kada smo na okupu i kada učimo, a gdje smo to je stvarno manje bitno!”.
Oblaci su se razišli, stres nestao, vazduh se vratio u pluća. Suština se vratila na velika vrata ispred forme.

E po tome ću pamtiti ovu godinu: po rušenju mnogih formi kojima sam robovala i povratku suštine u razna polja mog života. Po povratku mene meni.
I sada znam: samo suštinu želim da je tu, u svakom danu, u svakoj sekundi, da me vodi i prati u svemu. I to ne želim samo sebi, već svima nama.
A uz suštinu naravno uvijek dođu i pravi ljudi, pravi prijatelji, pravi klijenti, pravi saradnici, pravi život, prava radost. Pravi mi.